

Orhideje su u staro doba imale sexualno odnosno afrodizijačko značenje te ih prvi puta spominjje Theophrastus (370-285 g. pr. Kr.). Cijela porodica je dobila ime po dva gomoljasta korijena koja oblikom podsjećaju na testise (grčki orchis „mošnje“).
U doba velikih zemljopisnih otkrića, trgovci i misionari koji su polazili na istraživačka putovanja po novim kontinentima, donosili su u domovinu primjerke biljaka iz zemalja koje su posjećivali, te su tako u Europu došle i tzv. tropske vrste. Od tada za orhideje počinje doba velikog procvata 1764. godine bilo ih je opisano tridesetak, 1830. godine bilo ih je poznato gotovo tisuću, a 1880. godine broj opisanih orhideja popeo se na 6000 vrsta. Danas je poznato oko 600 rodova, kojima pripada više od 20000 vrsta i nebrojeno mnogo sorta i križanaca.
Vanilija je postala omiljeni začin za slatkiše, alkoholna i bezalkoholna pića i umake. Osim što je to predivna biljka, njeni su plodovi, pored šafrana i kardamoma, jedan od najskupljih začina. Vanilija koju mi poznajem je plod orhideje Vanilla planifolia (V. fragrans) koja potječe iz Meksika, a raste i u Gvatemali, Kostariki i Jamajci. Cvjetovi vanilije, žute i narančaste boje, rastu u skupinama. Svaki se dan, tijekom dva mjeseca cvatnje u godini, otvara jedan cvijet koji živi samo jedan dan. Budući da je to biljka tropskih krajeva, ne može se uzgojiti u područjima umjerene klime. U prirodi cvjetove vanilije mogu oprašivati samo jedna vrsta pčela i kolibri, vrlo male ptice koje svojim dugim kljunom prodiru kroz membranu koja odvaja tučak i prašnik. Upravo zbog toga je do 1836. godine Meksiko imao monopol nad proizvodnjom vanilije. Plod izgleda kao mahuna, a biljka može narasti i do 5 metara visine. Plodovi vanilije rastu iz oplođenog cvijeta u obliku izdužene zelene mahune, dužine do 30 cm i širine 6-8 cm. Nakon otprilike devet mjeseci, prije nego sazriju, beru se ručno i mijenjaju boju u najprije u žutu, a potom u smeđu.
Orhideje su bile interesantne stoljećima i već ih nalazimo na mnogo srednjovjekovnih slika.
Orhideje možete naći na novčanicama, kineskom porculanu ili poštanskim markama predmet su sakupljanja kolekcionara jednako kako i živi primjerci Cattleye, Phalaenopsisa ili ostalih vrsti orhideja.
Sakupljači poštanskih maraka s orhidejama na primjer argumentiraju da je taj hobi jednako interesantan kao i uzgoj orhideja. Poštanske marke zauzimaju manje mjesta nego prave orhideje i može se reći da i nemaju rok trajanja za razliku od pravih orhideja. Nadalje njihovi su argumenti da se ovim hobijem možete baviti bez obzira na to gdje se nalazite i putujete li za razliku dnevne brige za žive primjerke kolekcije.
Činjenica je da se znanje potrebno za uzgoj pravih orhideja poprilično razlikuje od znanja potrebnog za sakupljanje poštanskih maraka ili kineskog porculana. Popularizacija orhideja stvara različite tipove obožavatelja ovih biljki no dovela je i do toga da se orhideje ne nalaze više samo na finoj keramici ili umjetničkim slikama već ih se može naći i na drugim, manje očekivanim mjestima poput daske u toaletu.



.